Od 1.-03. Travnja 2016. održavao se VapJamUK u Londonu.

Svrha ovakvih sajmova je prezentirati ono što se trenutno nudi na tržištu elektroničkih cigareta, vidjeti neke druge koncepte, trendove, informirati se o novostima vezano za regulativu, vidjeti situacije na drugim tržištima i sl. Iako je na sajmu bilo preko 100+ izlagača, ovaj blog ću posvetiti nečemu što je mnogo važnije od samih e-tekućina, parilica i drugih proizvoda koji su bili zastupljeni.

Sam ulazak na sajam obilježen je logotipima glavnog pokrovitelja Nemilosrdnih sa nekim video efektima dvije zmije sa svake strane koje grizu… ili tako nešto rade… s pozadinom staklene piramide nismo bili sigurni jel ulazimo na sajam elektroničkih cigareta ili hram novo-osnovanog kulta.

Nakon preuzimanja akreditacija prolazimo kroz tunel gdje se nazire svjetlo na kraju istog. Previše simbolike za jedan običan sajam, ali dopuštamo da organizator ima neke druge vizije kako sajam treba izgledati. Prolaskom kroz tunel ispred nas se otvara ogromna hala, čuju se zvuci glasne elektronske glazbe koja dopire s centralne pozornice. Odjednom se nalazimo u ogromnom prostoru u kojem nailazimo na glasnu elektronsku glazbu, polugole djevojke s promotivnim materijalima, mnoštvom blještavih štandova i hrpom ljudi koji ispuštaju ogromne oblake pare, kao da je cloud chasing natjecanje upravo u tijeku. Prolaskom kroz štandove uglavnom se nepogrešivo provlači isti obrazac: High VG e-tekućine uglavnom za cloud chasing, različiti djetinjasti natpisi poput Pancake e-liquid, (Nes)Quickie tekućine, Baby cotton, Fu(:k i da dalje ne nabrajam…. Inovativnost se svela jedino na onu grafičke prirode, dok same tekućine….uglavnom su sve iste i kao da ciljaju istu publiku: Cream and dash of strawberry with cream and dash of cream and strawberry….blabla… Ako bih probao opisati tu publiku to bi bio profil posjetitelja koji (možda i danas) preferiraju skate scenu i tome slično iako se to danas razvilo kao određeni mainstream i nema baš veze sa skejtovima, pogotovo u SAD-u. Ako nemaš 17 tetovaža, od čega ih je 11 vidno istaknuto, svašta probušeno po ušima, nosu i drugim dijelovima, mogli bih zaključiti da tamo ne pripadaš. Jel ovo ecig sajam ili Tatoo sajam neupućen bi se mogao zapitati? Također ti je potreban MOD + dripper, a tank koristiš samo usput jer je praktičniji. I gledajući sve što se tamo događa jednostavno se morate zapitati: Što se dogodilo s elektroničkim cigaretama? Jel ova cijela priča krivo skrenula? Elektronička cigareta uistinu je sredstvo za odvikavanje od pušenja, nikakva subkulturna zajednica koja bi bila zatvorena za masovnu javnost. Ona mora biti prezentirana kao sredstvo za odvikavanje od pušenja (ne po medicinskim mjerilima), a ne susret hipster ekipe koja je ponijela svoje žice, vate i bušilice i uživaju u triple twisted quadrro coilovima sa zvukom Dub housea. Da se razumijemo, oni su vrlo važan dio ove zajednice, ali ne bi smjelo da to postane dominantna skupina i predstavnici ovih proizvoda, te da cijeli sajam postane jedna velika subkulturna scena u kojoj s tek ispeglanoj košulji iz H&M izgledaš kao netko tko tu ne pripada…A korisnik sam duže nego što sve te firme postoje.

U razgovoru sa Phil Busardom i Dimitrisom još sam više postao svjesniji da to nije samo moj dojam. Naime, požalili su se kako im organizator nije dopustio 30 min da s glavne pozornice malo porazgovaraju s publikom o novom zakonu, budućnosti proizvoda i sličnim aktualnostima. Jer zbog izbora Miss Vape showa, natjecanja u Cloud Chasingu i besplatnog bacanja majici i kapa euforičnoj masi dok sve to snima kamera za kasnije sažetke, za njih jednostavno nije bilo vremena!!!!

Treba napomenuti da je većina ovih izlagača iz SAD-a i to je vjerojatno njihov način kako organizirati E-cig sajam. Za europske standarde i pojmove totalni promašaj i katastrofa.

Elektronička cigareta je prvenstveno alternativa pušenju, koja je otvorena za sve pušače. Svi su dobrodošli: od studenta s Ego CE4 modelom s kioska, do bake i djeda koji koriste Dekang i ne puše već 2 godine. Također dio krivice ovdje snose i proizvođači i trgovci koji su se podredili isključivo novitetima koji izlaze na dnevnoj razini i izgubili kontakt s realnošću. Izgubio se osjećaj za onog kupca koji je čuo nešto o tome i htio bi probati, pa automatski dobije savjet od „iskusnih vejpera“ koji MOD mora uzeti, koliko žica i vati, koje baze i arome… I to ga potpuno odbije.

Ovakvi sajmovi su dobri, ali predstavljaju samo određeni segment proizvoda i korisnika ovih proizvoda i nikako ne smiju postati mainstream.

Što smo zaključili na kraju? Treba se što prije okrenuti prema najobičnijim pušačima, onima kojima je ego baterija prevelika i smatraju da će izgledati smiješni. Oni su početak cijele ove industrije i uvijek moraju imati najistaknutije mjesto u njoj. Stoga kad vidite nekoga kako ima Egicu znajte da tržište postoji upravo zbog nje/njega. Ako Vas pita za savjet ohrabrite ga, nemojte ga ubiti u pojam da mu je uređaj dobra za bacit u smeće.



Srdačan pozdrav,

Filip Tokić, mag.soc.